U Domu HKLD-a u Praškoj (i uz mogućnost virtualne nazočnosti) 29. listopada 2021. u 19 sati održan je susret s liječnikom–pjesnikom prim. dr. Tomislavom Maretićem, specijalistom infektologom, članom HKLD-a, jednim od najboljih hrvatskih haiku stvaratelja poezije
Oni koji se nisu zaputili na produženi vikend imali su priliku u Praškoj ne samo slušati o Maretićevom profesionalnom i umjetničkom angažmanu, nego i doživjeti njegovu poeziju, pjevati s njim, pa i doznati nešto o tom kako nastaju kratke haiku pjesme. Program je u formi prijateljskog razgovora vodila predsjednica Sekcije za izdavaštvo dr. Ivana Klinar. Već je na početku istaknula kako je „moto“ ove umjetničke večeri nedavna izjava pape Franje: „Poezija znači stvaranje, a vi stvarate nadu.“ Nazočnim članovima HKLD-a poželjela je da i sami počnu promatrati svijet očima pjesnika, da počnu gledati prirodu, ljude oko sebe i svijet kao oni u čijim je pjesmama vidljiva nada.
Govoreći o svom stvaralaštvu, prim. Maretić je za sebe rekao da je počeo pisati još u tinejdžerskom razdoblju, a kasnije „se uhvatio“ haiku pisanja zato što je praktičan, „što čovjek nema previše posla s njim 'kad zazvoni'. Haiku je kao fotoaparat koji čovjek nosa sa sobom, a on povremeno škljocne, prepozna i zabilježi trenutak.“ Tako je prema Maretiću, pogrešno reći da čovjek izmišlja haiku. Stvarnost je ona koja potiče pjesnika da je zapiše u haiku. „Otud se ne smatram pjesnikom“, kaže prim. Maretić, „nego reporterom stvarnosti. Utoliko sam tradicionalni haiku-ist… Nikad nisam sjeo pisati haiku. Susretnem ideju i onda je oblikujem, zabilježim u autobusu, na putu, bio gdje, i onda je formiram u pjesmu.“
Jedna od pjesama za koju je prim. Maretić dobio međunarodnu nagradu je ova: „dolazi gost / treba li pomesti sa / staze latice“. Radilo se o tom da je u Kliniku za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu najavljen dolazak kard. Franje Kuharića. On je htio posjetiti bolesnike oboljele od AIDS-a. U to vrijeme nije bilo moćnih lijekova protiv te bolesti, a i stigmatizacija oboljelih je bila velika. Tako je Kuharićev posjet u ono vrijeme bio velik događaj. Osoblje u bolnici se posebno pripremalo. Ispred zgrade bio je drvored japanskih trešanja u cvatu. Neki djelatnik je meo opale latice… i tako je nastala haiku pjesma
„Kroz pjesništvo izlazi na vidjelo Maretićeva širina znanja“, ustvrdila je Klinar. „On razgovara s ljudima, učeći kad god ima priliku. Razgovara s malim i velikim čovjekom, i svakome se divi.“ Tako je nastala i pjesma posvećena Slobodanu Langu. Pjesnik je pojasnio da je poticaj za tu pjesmu „Bijeli put“ u Bilu (BiH) u kojem je Lang sudjelovao, ali i Langovo obraćenje pred kraj života. Pjesmu je pročitao Draženko Tomić. Nazočne je pozdravila i predsjednica zagrebačke podružnice HKLD-a prof. dr. Danica Galešić Ljubanović. I sama se prisjetila nekih zajedničkih prijatelja te izrazila zadovoljstvo zbog ovakvih umjetničkih susreta za koje se iskreno ponadala da će postati redovita pojava u Domu HKLD-a. Ovaj susret je završio pjesmom uz gitarsku pratnju svestranog umjetnika, prim. Maretića.
Inače, u Glasniku hrvatskog katoličkog liječničkog društva objavljeno je ukupno 211 Maretićevih pjesama. HKLD je također izdavač njegove dvojezične zbirke pjesama na hrvatskom i engleskom jeziku, Leptir nad pučinom. Zbirka je predstavljena prije 10 godina (7. lipnja 2011.) u Domu HKLD-a u Praškoj. Tad su o knjizi govorili Maja Peraica, Rok Čivljak i Milan Žegarac Peharnik. Stihove je čitao Rene Medvešek uz gitarsku pratnju Mate Matišića i samog Maretića. (Glasnik HKLD-a, 2011/2, 39-40).
Tomislav Maretić rođen je u Zagrebu 1951. godine gdje je završio Klasičnu gimnaziju, Medicinski fakultet, poslijediplomski studij iz imunologije i znanstveni magisterij te specijalizaciju iz infektologije. Radio je kao specijalist infektolog u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, a uže područje djelovanja bio mu je HIV/AIDS i Lyme-borelioza. Danas i dalje radi kao infektolog u Županijskoj bolnici u Čakovcu. Supruga Ana i četvero djece su mu trajna inspiracija i životna preokupacija.
Više od 40 godina piše poeziju. Afirmirao se u domovini i inozemstvu kao haiku pjesnik. Piše i slobodni stih, sudjeluje u domaćoj i međunarodnoj kolaborativnoj poeziji, formi „lančanog pjesništva“ (renga), koja je u nas započela 1988. zajedničkom suradnjom autora Vladimira Devidea i Zvonka Petrovića, te od 2018. u formi Neyus Haiku.
Dobio je više od stotinu nagrada na međunarodnim i domaćim natjecanjima. Njegove su haiku pjesme predstavljene u više od 50 svjetskih i domaćih antologija, almanaha i zbornika, a nalaze se i u školskim udžbenicima. I njegove pjesme slobodnog stila su uvrštene u nekoliko hrvatskih antologija. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, HKLD-a i tri međunarodne haiku udruge. Objavljuje u časopisima Marulić, Haiku, Ko, Azami, Haiku Hedlines, Modern haiku, frogpond i drugima. Objavio je i dvije knjige klasične poezije i to u razmaku od 10 godina 2011. i 2021. Godine. Najnovija zbirka izdana je ove godine pod nazivom Mutne svjetiljke iz koje se upravo ovaj tjedan svako jutro u 6 sati čitaju pjesme na Trećem programu Hrvatskog radija. (Ivana Klinar; Draženko Tomić)
