Duhovnik HKLD-a prof. don Ivan Bodrožić predstavlja knjigu ‘Sveti Augustin: tumačenje Ivanova evanđelja‘

SVETOST VJERNIKA NE OVISI O SVETOSTI PASTIRA

Duhovnik HKLD-a prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić predstavlja knjigu ‘Sveti Augustin: tumačenje Ivanova evanđelja“. Intervju prenosimo iz tiskanog izdanja Slobodne Dalmacije od 26. rujna 2020.

Augustin je u svojim propovijedima isticao da svetost vjernika ne ovisi o svetosti pastira, nego o milosti koja im se daruje u Crkvi, ali je isto tako znao da nedoličan život pastira može odbijati vjernike od Crkve i Krista. Zato je vrlo odlučno opominjao i pastire i ovce da žive sveto, kao što bi i danas činio. Svetost nije utopija ni tlapnja, nego Božji dar vjernicima

Prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić, rođen 1968. godine, duhovnik Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, diplomirao je 1994. godine na Sveučilištu “Santa Croce” u Rimu, a potom i doktorirao na Patrističkom institutu “Augustinianum” u Rimu 2000., obranivši doktorsku disertaciju pod nazivom “Numerologija u misli svetog Augustina”, idealan je sugovornik za predstavljanje knjige “Sveti Augustin: Tumačenje Ivanova Evanđelja”, koju je nakladna kuća Verbum nedavno objavila u prijevodu fra Vite Smoljana. Bio je nadbiskupov tajnik, pa predstojnik Tiskovnog ureda Nadbiskupije, urednik i voditelj radijske emisije “Vjera i život”, a kasnije i televizijske “Ustanite, hajdemo”, čiji je bio i pokretač, surađivao je i s Hrvatskim katoličkim radijem, Katoličkim tjednikom i ostalim medijima. Objavio je više teoloških studija i  pet knjiga, od kojih je jedna, “Srce na putu spasenja”, prevedena i na talijanski.

Uzmite knjigu kao mali učenik

Rijetke su knjige u koje se čovjek zaljubi već na prvi pogled, kad je samo prelistate, a ova svetog Augustina “Tumačenje Ivanova Evanđelja” za mene je upravo takva. Kakve osjećaje u vama budi ova knjiga? Možete li vi navesti barem jedan razlog zašto bi se čitatelji mogli zaljubiti u ovu knjigu? Kako biste je preporučili?

– Svaki doticaj s djelima sv. Augustina u meni budi osjećaj divljenja koje ima mali učenik pred velikim učiteljem. Kada uz to znate da taj učitelj ne govori naučene formule, nego prenosi sadržaj života, onda pomno slušate i upijate svaku riječ.

Zato bih preporučio čitateljima da ovu knjigu uzmu u ruke s osjećajem poštovanja za velikoga genija kršćanske misli kao što je bio sv. Augustin.

I neka ne zaborave da su učenici, te neka se stave u poziciju djeteta koje je željno znanja i iskustva, tada će najbolje osjetiti bilo Augustinova učiteljskoga srca, a ne uma, jer će otkriti čovjeka koji je s mnogo ljubavi i topline prenosio svoje duhovno iskustvo i iznimno znanje onima koji su ga slušali.

Za koga je ona pisana? Je li samo za vas svećenike ili i za nas obične vjernike, katolike koji žele rasti u svojoj vjeri?

– Ova je knjiga nastala kao plod Augustinove pastirske ljubavi prema povjerenome stadu, te je prvotno bila izgovorena, a zatim i zapisana za obične vjernike koji su pohađali njegovu katedralu u Hiponu. Njegova su promišljanja stoga i prilagođena razumijevanju običnoga čovjeka, koji nije morao baratati retoričkim umijećem ni osobitim teološkim znanjem. Važna je bila dobrohotnost, a sve ostalo bila je briga propovjednika.

Stoga vjerujem da je i danas isti slučaj: ova je knjiga namijenjena vjerničkim dušama koje u poniznosti žele rasti u spoznaji Božjih otajstava i učvrstiti se u duhovnom životu. Ne isključuje se potom da je čitaju i svećenici i teolozi. Dapače, bilo bi poželjno, jer bogati Augustinov duh ostavio je materijala za svakoga, od onih jednostavnih kojima treba osnovno tumačenje, do onih kojima treba “hrane” za produbljenje vlastitih spoznaja i učvršćenje duhovnoga života.

U čemu je njezina snaga – je li u mislima svetog Augustina ili u Ivanovu Evanđelju? Može li se to odvojiti?

– Premda mi danas možemo reći da se u ovom slučaju ne može odvojiti, no isto je istina da Augustin nikada ne bi dopustio da se njegovu riječ uspoređuje s uzvišenom riječju Svetoga pisma, a pogotovo Ivanova Evanđelja.

Naime, on je uvijek gajio toliko poštovanje za Božju riječ da se nije osjećao dostojnim tumačiti je. A i onda kad je tumačio nadahnuto, genijalno, ponavljao je da ako ima nešto dobra u njegovim tumačenjima i komentarima, onda je to Božji dar. Ako je nešto pogrešno, onda je to njegova slabost.

U ovom “Tumačenju” imamo spoj njegove poniznosti pred Bogom i neusporedive dubine Božje riječi, što nam je iznjedrilo ovu izuzetnu knjigu u kojoj je on založio cijeloga sebe da pokaže dubinu i ljepotu Božju koja se zrcali u Ivanovu Evanđelju.

Vjernici i licemjeri

Znači li to da vjernike ova knjiga približava Bogu? Ili nam barem pokazuje put kojim treba ići da bismo pouzdano došli do vječnosti?

– Upravo tako. Augustin je i pisao knjige i propovijedao kako bi ljude približavao Bogu. Jedna od važnih stvari koje se oslobodio kad se obratio bila je ambicija i želja za ljudskom slavom.

Kao obraćen čovjek živi isključivo za Boga i jedini mu je interes da ljude poveže s Bogom i potiče ih na istinsko zajedništvo s njime.

“Tumačenje Ivanova Evanđelja” izvrstan je primjer, u kojemu hiponski biskup naviješta Isusa Krista koji je Put, te se ne umara ponavljati kako jedino idući putem koji je Isus dolazimo do vječnosti. Zato je ovaj komentar veliki hvalospjev Bogu, a napose našem Gospodinu Isusu.

Sveti Augustin nije idealizirao život i stanje u Crkvi, ali je ipak svoje vjernike poučavao da je Crkva u svojoj biti sveta. Katolička crkva i danas je pred velikim izazovima, izložena brojnim napadima zbog određenog lošeg ponašanja dijela svojih pastira. Uči li nas sveti Augustin kako sačuvati svetost osobe i Crkve? Može li se danas sačuvati svetost?

– Tumačeći riječi Evanđelja u kojima Isus govori da je pastir dobri, Augustin će istaknuti veliki nerazmjer koji postoji između svećenika i njihova poslanja. Naime, samo je Isus pravi pastir svoga stada i stado je njegovo. Pastiri poput Petra, Ivana, Pavla i drugih apostola pasu Crkvu u Kristovo ime, a ne u svoje. Oni vrše Kristovo poslanje, a ne neku svoju privatnu misiju. Premda su samo ljudi, Krist ih je ovlastio da pasu njegove ovce, što znači da ta zadaća od njih pretpostavlja trajni napor usavršavanja i posvećivanja. Augustin je u svojim propovijedima isticao da svetost vjernika ne ovisi o svetosti pastira, nego o milosti koja im se daruje u Crkvi, ali je isto tako znao da nedoličan život pastira može odbijati vjernike od Crkve i Krista. Zato je vrlo odlučno opominjao i pastire i ovce da žive sveto, kao što bi i danas činio. Svetost nije utopija ni tlapnja, nego Božji dar vjernicima kojima Bog daruje svoj život da bi živjeli sveto posvećujući svijet.

Koliko je Crkva danas odraz našeg društva koje je zapravo licemjerno? Može li Crkva biti bolja od društva ili barem težiti stvaranju boljeg društva?

– Augustin je napisao jedno veliko djelo, “O državi Božjoj”, u kojem je obrazlagao odnos između Crkve i društva. Govorio je o dvije ljubavi koje su u temeljima dviju država: ljubav Božja je u temelju države Božje, a ljubav ljudska je u temeljima zemaljske države. Vjernik je građanin i zemaljskoga društva, no on mora imati ljubav koja ga vodi prema nebeskoj državi, to jest vječnosti. Ako vjerniku to nedostaje, onda postaje licemjeran.

Rekao bih da je veći problem za sadašnji trenutak ako su vjernici i Crkva nedosljedni i licemjerni, jer je češći slučaj da društvo ne posjeduje svijest o pravim vrijednostima, te stoga ne mora nužno biti licemjerno, nego može biti i neizgrađeno i neupućeno glede pravih vrijednosti. S druge pak strane, Crkva i vjernici, imajući sigurnost Božje objave, ne bi smjeli sebi dopustiti nesigurnost i lutanja.

Vođeni i nadahnuti Božjom ljubavlju, trebali bi se uvijek dosljedno skrbiti prvenstveno za vječnu dobrobit, te u viziju zemaljske države utkati nebeske i neprolazne vrijednosti.

Unio je ljudsku snagu u svoju teologiju

Je li danas dovoljno čvrsto se držati vjeroispovijesti Crkve da biste izbjegli zamke i napasti zloga?

– U svojoj raspravi s pelagijancima Augustin će reći da za spasenje nije dostatno imati objavu objektivnog zakona, ljudsku spremnost i primjere svetih, nego je neophodno imati i Božju milost, koja nam pomaže u svakome trenutku pobijediti napasti i doći u život vječni. Samo zajedništvo sa živim Bogom, rekao bi Augustin, može nas sačuvati od zamki i napasti zloga, a mi to zajedništvo ostvarujemo u Crkvi – zajednici njegova naroda. To znači da nije dostatno samo držati vjeroispovijest u formalnom smislu, nego biti i živi ud Kristova Tijela, te svoju vjeru potvrđivati dobrim djelima.

Papa emeritus Benedikt XVI. gleda svetog Augustina kao najvećega oca latinske Crkve i naziva ga čovjekom strasti i vjere: “Kada čitam spise svetoga Augustina, nemam dojam da je bio čovjek koji je umro prije više-manje 1600 godina, nego ga doživljavam kao današnjega čovjeka: prijatelja, suvremenika, koji mi govori, govori nama svojom svježom i aktualnom vjerom.” Je li i u tome tajna privlačnosti misli sv. Augustina?

– Papa emeritus Benedikt XVI. bio je veliki poznavatelj misli i djela sv. Augustina, te je sasvim dobro izrazio zašto je Augustin i danas tako privlačan. Upravo jer je u svoju teologiju Augustin unio svu svoju ljudsku snagu i žar duše, mi i danas to jasno osjećamo.

Zato nam se čini blizak, jer ga doživljavamo na vrlo konkretan način, kao jednoga od nas, koji se borio sa svojim slabostima i problemima, kao što svi činimo.

A opet, izišao je kao pobjednik jer je vjerovao u Boga i jer je vjerovao Bogu, čime je ostavio upečatljivo iskustvo na koje nitko nije imun.

Što je Bog za Augustina, koji je prije obraćenja na kršćanstvo i zaređenja za biskupa vodio svjetovni život podložan tjelesnim strastima?

– Bog je za Augustina najprije ljubav, baš kao što nas uči sv. Ivan. Augustin je nakon svojih lutanja otkrio veliku Božju ljubav, koja ga je tražila i koja mu je nudila spasenje, a od koje se on tako često grijesima i slabostima otklanjao. No kad se obratio, njegova je odluka za Boga bila neopoziva. Upravo Bog ga je naučio ljubiti, te će se Augustin držati jednog velikog pravila: Ljubi i čini što hoćeš!

Je li nužno poznavati Augustinovu duhovnu autobiografiju “Ispovijesti” da bismo mogli bolje razumjeti njegova tumačenja Ivanova Evanđelja?

– Ne znam koliko je neophodno, ali je vrlo korisno. Kao što je dio Augustinova života bio sažet u “Ispovijestima”, tako je i u “Tumačenju Ivanova Evanđelja” sadržan jedan drugi dio njegova iskustva, onaj pastoralni dio koji dolazi nakon “Ispovijesti”. Boljim poznavanjem osobnosti jasnije se očituje pastoralno djelovanje, a boljim poznavanjem pastoralnog djelovanja očitija nam je njegova osobnost.

Što naučiti od sv. Jere

Dalmacija 30. rujna slavi svoga zaštitnika svetog Jeronima, a u prigodi proslave jubileja 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima, održava se ovaj tjedan međunarodni znanstveni skup posvećen našem svecu, na kojem ste i vi voditelj. Što mi danas možemo naučiti od sv. Jere?

– Od sv. Jere danas možemo naučiti mnogo toga, no temeljne su dvije stvari: s jedne je strane njegova velika ljubav prema Božjoj riječi, koju je oduševljeno upijao i izučavao da bi druge poučavao. Sve svoje sposobnosti uložio je u ovu veliku misiju da Božju riječ usvoji u svoj život.

Druga je bila njegova dosljednost evanđeoskom načinu života, to jest napor da Božju riječ na ispravan način artikulira u svakodnevnom življenju. Zato je sa svim žarom bio veliki asket i jedan od pionira monaškoga života na Zapadu.

Kao što nije htio previdjeti nijedne Božje riječi i poruke, tako nije ni u čemu htio biti besplodan za vječni život, nego se svake riječi držao i provodio je u život.

Kao profesor patrologije, možete li reći gdje su naši crkveni/duhovni oci danas? Koga vidite kao duhovne uzore danas?

– A naši crkveni/duhovni oci danas su sveci kojih ima u svakome vremenu, samo što mi nismo uvijek osjetljivi na njihovo svjedočanstvo. Oci su oni koji su bili oduševljeni Kristom, te su druge oduševljavali za njega.

Na primjer, imali smo prigode u svojoj sredini upoznati i susresti sv. Ivana Pavla II., koji je bio papa mladih i koji je mnoge doista oduševio za istinski kršćanski život.

A onda opet, ne tako davno, kao svetac našega naroda bio je bl. Alojzije Stepinac, istinski pastir i prorok u teškim vremenima, koji je dao svoj život za vjernost našega naroda Katoličkoj crkvi.

Vjerujem da bi niz bio predug da ih sve nabrajamo, no neka mi bude dopušteno još reći kako je jedan teolog i umirovljenoga papu Benedikta XVI. nazvao upravo tim nazivom – crkveni otac. Imamo, dakle, od koga učiti i u čiji se primjer života ugledati. Ne treba se bojati, jer i za nas vrijedi ono što se kaže da je sveti Augustin govorio: Kad su mogli ini i ine, možeš i ti, Augustine.

 

Razgovarala: Snježana Šetka
Foto: Ante Čizmić/Cropix
Priredio: Žarko Udiljak