Poruka Svetoga Oca Franje za XXX. Svjetski dan bolesnika / 11. veljače 2022.

„Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“
(Lk 6, 36)

Ostati uz one koji pate na putu milosrđa

Draga braćo i sestre,

prije 30 godina sveti Ivan Pavao II. ustanovio je Svjetski dan bolesnika kako bi potaknuo Božji narod, katoličke zdravstvene ustanove i civilno društvo na veću pozornost prema bolesnicima i onima koji o njima skrbe [1].

Zahvalni smo Gospodinu za napredak koji je u pojedinim Crkvama postignut tijekom godina diljem svijeta. Ostvareni su mnogi pomaci, ali je dug put do toga da se postigne da svi bolesnici, a osobito oni koji žive u velikom siromaštvu i marginaliziranim dijelovima svijeta, dobiju svu potrebnu zdravstvenu skrb, ali i pastoralnu skrb koja im može pomoći da svoju bolest žive u jedinstvu s raspetim i uskrslim Kristom. Neka nam 30. Svjetski dan bolesnika, čije se obilježavanje zbog pandemije neće održati kako je planirano u Arequipi u Peruu, već u Bazilici svetog Petra u Vatikanu, pomogne rasti u blizini služenja bolesnima i njihovim obiteljima.

1. Milosrdni poput Oca

Tema izabrana za ovaj 30. Svjetski dan bolesnika, “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Lk 6, 36), potiče nas da prije svega svoj pogled upravimo Bogu “bogatom milosrđem” (Ef 2, 4), koji očinskom ljubavlju bdije nad svojom djecom, pa i kada se udalje od njega. Milosrđe je, naime, Božje ime par excellence, ono koje izražava njegovu narav ne kao povremeni sentimentalni osjećaj, već kao silu koja je prisutna u svemu što On čini. Ono objedinjuje u sebi snagu i nježnost. Stoga s divljenjem i zahvalnošću možemo reći da Božje milosrđe u sebi ima i dimenziju očinstva i dimenziju majčinstva (usp. Iz 49, 15). Bog se za nas brine snagom oca i nježnošću majke, uvijek željan podariti nam novi život u Duhu Svetome.

2. Isus – Očevo milosrđe

Najveći svjedok Očeve milosrdne ljubavi prema bolesnima je njegov jedinorođeni Sin. Koliko često nam evanđelja govore o Isusovim susretima s bolesnicima koji pate od različitih bolesti! On je „obilazio… svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu“ (Mt 4, 23). Potrebno je zapitati se: otkuda Isusu tolika pažnja prema bolesnicima, do te mjere da ona postaje i glavno djelo u poslanju apostolâ, koje je Učitelj poslao da naviještaju evanđelje i ozdravljaju bolesne (usp. Lk 9, 2)?

Jedan filozof XX. stoljeća sugerira nam koji je razlog tomu: „Bol ima snagu postići potpunu izolaciju, a iz te potpune izolacije izvire poziv drugome, zazivanje drugoga“ [2]. Kada čovjek kao posljedicu bolesti doživi slabost i patnju u vlastitome tijelu, srce mu se nekako stisne, strah poraste, pitanja se množe, a pitanja o smislu svega što se događa nameću se sve brže. Kako u tom smislu ne spomenuti sve one bolesnike koji su tijekom ove pandemije posljednje dane svoga života proživjeli u samoći, na odjelima intenzivne skrbi, doduše zbrinuti od velikodušnih zdravstvenih djelatnika, ali ipak daleko od najbližih i najvažnijih ljudi u svome zemaljskom životu? To nam pomaže uvidjeti važnost prisutnosti svjedokâ Božjeg milosrđa koji po uzoru na Isusa, Očevo milosrđe, izlijevaju melem utjehe i vino nade na rane bolesnih [3].

3. Dotaknuti Kristovo trpeće tijelo

Isusov poziv da budemo milosrdni poput Oca ima posebno značenje za zdravstvene djelatnike. Pri tome mislim na sve liječnike, medicinske sestre i tehničare, laboratorijske djelatnike, pomoćno osoblje i njegovatelje, kao i na brojne volontere koji svoje dragocjeno vrijeme daruju onima koji pate. Dragi zdravstveni djelatnici, vaše služenje bolesnima, koje provodite s ljubavlju i stručnošću, nadilazi granice vaše profesije i postaje poslanje. Vaše ruke, koje dotiču tijelo Krista patnika, znak su milosrdnih ruku Očevih. Budite svjesni velikog dostojanstva svojega zvanja, kao i odgovornosti koju ono nosi.

Zahvalimo Gospodinu za napredak medicinske znanosti, osobito u ovo posljednje vrijeme; uz pomoć novih tehnologija razvijeni su terapijski postupci koji su od velike koristi za bolesnike; nova istraživanja nastavljaju doprinositi eliminaciji i starih i novih bolesti; rehabilitacijska medicina uvelike je unaprijedila svoja znanja i vještine. Usprkos svemu, ne smijemo zaboraviti na jedinstvenost svakog bolesnika, njegovo ili njezino dostojanstvo i slabosti [4]. Bolesnik je uvijek važniji od svoje bolesti i zato nas nijedan terapijski pristup ne smije odvratiti od slušanja bolesnika, njegovih ili njezinih tegoba, tjeskoba i strahova. Čak i kada izlječenje nije moguće, uvijek je potrebno pružiti skrb. Uvijek je moguće pružiti utjehu, postići da ljudi osjete blizinu usredotočenu na osobu, a ne na njegovu ili njezinu bolest. Stoga izražavam svoju nadu da izobrazba zdravstvenih djelatnika može uključiti i razvoj sposobnosti slušanja i odnosa s drugima.

4. Ustanove za pružanje skrbi kao „kuće milosrđa“

Svjetski dan bolesnika također je povod da svoju pozornost usmjerimo na ustanove za pružanje skrbi. Kroz stoljeća je iskazivanje milosrđa prema bolesnicima u kršćanskim zajednicama dovelo da otvaranja brojnih „svratišta milosrdnog Samarijanca“ u koje se primalo i liječilo sve one koji su bolovali od različitih bolesti, a poglavito one koji svoje zdravstvene potrebe nisu mogli ostvariti uslijed siromaštva, socijalne isključenosti ili poteškoća vezanih uz liječenje nekih bolesti. U takvim slučajevima najveću cijenu plaćaju upravo djeca, stariji i oni najranjiviji. Milosrdni poput Oca, brojni su misionari, osim naviještanja Evanđelja, gradili bolnice, ambulante i druge ustanove za pružanje skrbi. To su dragocjena sredstva uz pomoć kojih je kršćansko milosrđe poprimilo vidljiv oblik, a Kristova ljubav, koju su svjedočili njegovi učenici, postala vjerodostojnija. Osobito mislim na ljude u najsiromašnijim dijelovima svijeta, gdje se ponekad mora prijeći velike udaljenosti kako bi se došlo do ustanova za pružanje skrbi koje, iako s ograničenim resursima, nude ono što je toga časa dostupno. Pred nama je još dug put jer je pristup odgovarajućoj zdravstvene skrbi u nekim zemljama i dalje luksuz. Primjerice, vidimo to i u nedostatku dostupnih cjepiva protiv bolesti COVID-19 u siromašnim zemljama, ali još više u nedostatku lijekova za bolesti koje zahtijevaju mnogo jednostavnije oblike liječenja.

S tim u vezi želim ponovno ukazati na važnost katoličkih zdravstvenih ustanova: one su dragocjeno blago koje treba štititi i čuvati; zahvaljujući njima povijest Crkve obilježena je blizinom prema bolesnima i siromašnima te onima koje su drugi previdjeli [5]. Brojni su utemeljitelji redovničkih zajednica čuli vapaje braće i sestara koji nisu imali pristup liječenju ili koji su bili slabo zbrinuti te dali sve od sebe u služenju drugima! I danas je, čak i u najrazvijenijim zemljama svijeta, njihova prisutnost blagoslov, jer osim potrebne stručne brige o tijelu nude i milosrđe usmjereno na bolesnika i njegove članove obitelji. U vremenima u kojima je raširena kultura odbacivanja, a život nije uvijek priznat kao vrijedan prihvaćanja i življenja, te ustanove, kao „kuće milosrđa“, mogu biti primjer zaštite i brige za život, pa i onaj najkrhkiji, od njegova početka do prirodnog svršetka.

5. Pastoralno milosrđe: prisutnost i blizina

U proteklih trideset godina i pastoralna skrb u zdravstvu sve je više priznata kao nezamjenjiva služba. Ako je najgora diskriminacija koju trpe siromašni – a bolesnici su oni siromašni zdravljem – nedostatak duhovne skrbi, ne smije im se uskratiti Božja blizina, njegov blagoslov i njegova riječ, kao i slavljenje sakramenata te priliku za rast i sazrijevanje u vjeri [6]. S tim u vezi podsjećam da blizina bolesnicima i pastoralna skrb za njih nije zadaća samo pojedinih svećenika koji su tome posebno posvećeni; posjećivanje bolesnikâ Kristov je poziv upućen svim njegovim učenicima. Koliko samo bolesnih i starijih ljudi živi kod kuće i čeka da ih netko posjeti! Služba utjehe zadaća je svakog krštenika koji na umu ima Isusove riječi: „Oboljeh i pohodiste me“ (Mt 25, 36).

Draga braćo i sestre, sve bolesnike i njihove obitelji povjeravam zagovoru Marije, Zdravlja bolesnih, da, ujedinjeni s Kristom koji na sebe preuzima bol svijeta, nađu smisao, utjehu i povjerenje. Molim za sve zdravstvene djelatnike da, bogati milosrđem, uz odgovarajuću skrb bolesnicima pruže i svoju bratsku blizinu.

Svima srdačno udjeljujem svoj apostolski blagoslov.

Papa Franjo

U Rimu, pri sv. Ivanu Lateranskom, 10. prosinca 2021., na spomendan Gospe Loretske

Izvor: https://www.vatican.va/content/francesco/en/messages/sick/documents/20211210_30-giornata-malato.html 

_______________________

[1] Usp. Sveti Ivan Pavao II., Pismo kardinalu Fiorenzu Angeliniju, predsjedniku Papinskog vijeća za pastoral zdravstvenih djelatnika, prigodom ustanovljenja Svjetskog dana bolesnika (13. svibnja 1992.).
[2] E. Lévinas, »Une éthique de la souffrance«, u Souffrances. Corps et âme, épreuves partagées, priredio J.-M. von Kaenel, Autrement, Pariz 1994., str. 133-135.
[3] Usp. CEI, Messale Romano, 2020, Prefazio Comune VIII, Gesù buon samaritano.
[4] Usp. Govor članovima Nacionalnog saveza komorâ kirurških liječnika i stomatologâ, 20. rujna 2019.
[5] Usp. Angelus na Poliklinici “Gemelli” u Rimu, 11. srpnja 2021.
[6] Usp. Apost. pob. Evangelii gaudium (24. studenoga 2013.), 200.

Prijevod: doc. dr. sc. prim. Rok Čivljak