KORONAVIRUS I MUDROST STARIJIH

Slavica Dodig 21 05 2019

Kad god se pojavi nova, nepoznata zarazna bolest, zdravstveni se sustav najprije usredotočuje na postulate preventivne medicine, ne bi li onemogućio, ograničio i usporio širenje nepoznate, nepredvidive, tajanstvene bolesti

Pandemija uzrokovana novim koronavirusom, nazvanim SARS-CoV-2, postala je naša svakodnevica. Taj je nevidljivi mikroorganizam poput svojih prethodnika (SARS-CoV i MERS-CoV) prešao sa životinje na čovjeka, a u Kini je 2019. godine izoliran u humanom uzorku. U svome novom domaćinu širom svijeta iz dana udan uzrokuje bolest poznatu pod nazivom COVID 2019 (eng. Corona Virus Disease, COVID-19), osobito u starijih osoba i osoba s kroničnim bolestima, kao što su: dijabetes, povišeni tlak, srčane bolesti, bolesti dišnih puteva, autoimunosne bolesti, bolesti praćene smanjenom imunošću i poremećajima jetre. Još uvijek nije poznato kod kojih će rizičnih osoba ova nova akutna bolest imati teži ishod.

Svaki dan budno se prate izvještaji i preporuke stručnjaka Kriznog stožera Ministarstva zdravstva i Civilnog stožera, osobito triju vodećih iskusnih liječnika, čija imena moramo zapamtiti, jer će zauvijek biti upisana u povijest hrvatske medicine: prof. dr. sc. Alemka Markotić, doc. dr. sc. Krunoslav Capak i prof. dr. sc. Vili Beroš. Njihovo znanje, iskustvo, smirenost, strpljivost i vjerodostojnost narodu ulijevaju veliko povjerenje. Dok mladi ljudi gotovo bezbrižno prolaze gradom, a kronični bolesnici sa strahom iščekuju svaki novi dan, stariji ljudi, puni životnog iskustva i mudrosti, prihvaćaju savjete stručnjaka o potrebnoj samoizolaciji (kućnoj karanteni). Djeca također moraju biti izolirana u svome domu. Kad god se pojavi nova, nepoznata zarazna bolest, zdravstveni se sustav najprije usredotočuje na postulate preventivne medicine, ne bi li onemogućio, ograničio i usporio širenje nepoznate, nepredvidive, tajanstvene bolesti. Tako je bilo od pradavnih vremena kada su Babilonci gubavce smještali u izolaciju, preko srednjeg vijeka (sjetimo se lazareta u Dubrovačkoj Republici u vrijeme kuge), do današnjih boravaka u karanteni. Tako će biti i ubuduće.

Dobri poznavatelji starozavjetnih tekstova sjetit će se da se u 2. tisućljeću pr. Kr. primjenjivala izolacija oboljelih od nepoznatih, neizlječivih bolesti, kakve su u to doba bile guba ili lepra (leprozorij). Prvi put se guba spominje kad je Bog kaznio Mojsijevu sestru Mirjam, jer mu je spočitavala ženidbu drugom ženom, strankinjom. Morala je provesti sedam dana izolirana od zajednice. Prema propisima oboljele osobe pregledavao je svećenik koji je bolest dijagnosticirao i donosio odluku o trajanju izolacije, ovisno o simptomima bolesti, većinom četrnaest dana. Gubavci su morali nositi rasparanu odjeću, hodati gologlavi, kosa im je bila raščupana, pokrivali su usta te povicima Nečist! Nečist! upozoravali druge na svoju nazočnost. Uglavnom su živjeli u skupinama i međusobno si pomagali. Odjeću su spaljivali. Ako se kuća zahvaćena gubom nije mogla očistiti, valjalo ju je srušiti, a svu građu baciti na predviđeno nečisto mjesto. Isus je liječio gubavce, a nakon izlječenja poslao ih je na pregled svećeniku. Potom su prinosili darove, kako je bilo propisano. Nakon što je Isus izliječio deset gubavaca, samo mu je jedan, stranac (Samarijanac), iskreno zahvaljivao i slavio ga. A Isus je, krotka srca, kao i uvijek naglašavao da je za ozdravljenje presudna vjera: Tvoja te vjera spasila!

Neka se mudrost prepozna u djelima našim!

Autorica dr. sc. Slavica Dodig
Tekst objavljen u Kani o Uskrsu 2020.