Liječnici gospićke podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva proslavili su svog zaštitnika sv. Luku evanđelista na njegov blagdan, u utorak 18. listopada 2022. u gospićkoj katedrali, svečanom sv. misom koju je predvodio generalni vikar biskupije mons. Marinko Miličević a koncelebrirali su kancelar i tajnik preč. Mišel Grgurić koji je i duhovnik liječnika gospićke podružnice i župni vikar o. Domagoj Jelača

Propovijedao je mons. Miličević tumačeći Evanđelja po Luki (10,1-9) u kome evanđelist piše: „Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći… U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš… Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: Približilo vam se kraljevstvo Božje!“

Krist želi biti apsolutni Gospodar naših života, i to s pravom jer: Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! (1 Kor 6,19-20).

Predanje Bogu ima dvije dimenzije: izvanjsko predanje u ruke Božje i nutarnje predanje - pozivanje Isusa da uđe u naše srce. Učinimo li to dvostruko predanje, dajemo Gospodinu Isusu utočište u svome srcu, da Sin čovječji ima gdje glavu nasloniti. Onaj tko se predao Bogu na takav način i u radosti obnavlja to predanje, stavlja se na raspolaganje Gospodaru žetve. „Molite Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.“

Gospodin nam govori da nisu toliko bitne metode rada za buduća zvanja koliko molitva za njih. Molitva pokazuje naš trud i koliko nam je stalo do pravih pastira, a Bog ih onda prema našoj molitvi šalje na korist i posvećenje narodu i sebi na slavu. Amen.“

Nakon sv. mise u dvorani biskupskog doma okupljene liječnike pozdravio je njihov duhovnik preč. Mišel Grgurić, čestitao im je Dan liječnika i izručio pozdrave od biskupa mons. Zdenka Križića koji je danas želio biti ovdje s vama, ali je spriječen. Sve prisutne pozdravila je i predsjednica ogranka dr. Marija Vrkljan – Ilijevski. Nakon toga mons. Marinko Miličević održao je zanimljivo izlaganje na temu: MOLITVA POD ZNANSTVENIM POVEĆALOM

„Vjerski svjetonazor nas uči da je Bog dobar i da ljubi čovjeka te mu želi na svaki način pomoći, ne samo da dođe u Nebo, nego i ovdje na zemlji da mu bude dobro i da bude zahvalan. Budući da imamo sliku o Bogu da je dobar i da je ljubav, tada mu slobodno pristupajmo u molitvi, bez straha.
     - Psalma 23. veli: 'Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam.'
     - Mt 6,2: 'Kada moliš, uđi u svoju sobu i pomoli se u tajnosti. Otac koji vidi on će ti uzvratiti.'

     1. Znanstvena istraživanja o utjecaju molitve na naše zdravlje, potvrđuju da je važno poznavati "Božji karakter“ (Njegovu dobrotu, ljubav, nježnost, opraštanje), jer to određuje učinke naše molitve koja će se rasprostraniti na naše mentalno i tjelesno zdravlje.
     a) lstražitelji sa Sveučilišta Baylor (SAD), otkrili su kad se mole Bogu koji je dobar i daje zaštitu i oslonac, osjetit će manjeg intenziteta poremećaje povezane s anksioznošću i depresijom, za razliku od ljudi koji se mole, ali ne očekuju da će dobiti bilo kakvu utjehu ili zaštitu od Boga.
     b) Kada je za molitelja Bog onaj koji je izvor utjehe i snage, tada molitelj lakše stupa u prisni odnos s Bogom, jer mu to daje emocionalnu utjehu, što rezultira manjim simptomima anksioznih poremećaja.
     c) Ljudi (molitelji) koji nemaju pravu sliku o Bogu dobrote i ljubavi, često molitvu doživljavaju kao neuspješan pokušaj ostvarenja bliskog odnosa s Bogom. Taj osjećaj odbacivanja ili "neuslišane" molitve može dovesti do ozbiljnih simptoma poremećaja povezanih s anksioznošću. Ljudi znaju reći, 'ni Bog me ne voli.'

ZAKLJUČAK: Znanstvena otkrića sve više potvrđuju da je realna povezanost između toga kako Boga doživljavamo i onoga što se događa u našoj duši dok molimo. (Molimo li za milost, usvajamo li krjeposti, primamo li mir, i na koncu primamo li zdravlje?).

2. Dokazano je da vjera i molitva dovode do dvije različite, alikomplementarne zdravstvene koristi.
   a) Vjerska pripadnost i redovito prisustvovanje nedjeljnom bogoslužju, povezano je s boljim zdravstvenim navikama, uključujući manje pušenja i konzumiranja alkohola. A osobna duhovnost (molitva, meditacija i sl.) pomaže u reguliranju naših emocija.
   - Još jedna nedavna studija Sveučilišta Columbia otkrila je da prakticiranje redovitog razmatranja Božje riječi, ili bilo koje molitve koja nas smiruje, daje dobre učinke na mozgu, tako što zgušnjava dijelove moždane kore, i to bi mogao biti razlog kako se sam organizam molitvom štiti od depresije, posebno u osobama koje su izložene riziku od bolesti.

Promatranje mozga (EKG) za vrijeme molitve

Zanimljivo kako svjetovna znanost sugerira da smo s Bogom povezani, odnosno, da su naši mozgovi dizajnirani za druženje s Bogom. Čak su neki znanstvenici došli do zaključka, ako čovjek ne moli oboljet će prije od onih koji mole.
Studije sestara karmelićanki i franjevki koje su imale znanstveno promatranje molitve, pokazale su pozitivne promjene u brojnim anatomskim strukturama mozga (okcipitalno-parijetalni krug, parijetalno-frontalni krug, frontalni režanj, talamus, amigdala, striatum i prednji cingulatni gyrus. Nastavno medicinsko polje psihoneuroimunologije (vidi: „Razmšljanje utječe na zdravlje“)

lstraživači su zaključili na čelu s dr. Gail lronson: "Čini se da okretanje Bogu, jača naš imunološki sustav i sprječava bolest gotovo pet puta učinkovitije, nego kada ne molimo." Dokazano je da: - zajedničko bogoslužje (ili bilo koja zajednička molitva), ima zdravstvene učinke.
- redovita posjećenost crkvi povezana je sa smanjenjem vjerojatnosti smrti za 30-35% i smanjenjem vjerojatnosti moždanog udara.
- u velikom longitudinalnom istraživanju, oni koji ne redovno pohađaju crkvu imaju višu stopu smrti od krvožilnog, probavnog i respiratornog poremećaja.
- otkriveno je dok ljudi zajedno pjevaju i iskreno slave Boga, to ima blagotvorni učinak na njihovo srce, otkucaji srca se zapravo, sinkroniziraju.

     U jednoj privatnoj školi cijeli odgojni kolegij, zajedno s ravnateljem, proveli su testiranje: zavjetovali su se da neće nikoga ogovarati, a vide li što neprikladno na kojem kolegi (kolegici) molit će se Bogu da mu pomogne svladati tu manu. U samo mjesec dana takve prakse, ta škola dobila je najveći ugled i postala najpoželjnije mjesto za zaposlenje. (Naravno da su nastavili s tom praksom i dalje).

     Tko širi vedrinu, komunicira dobro iz očišćenog srca, pokazuje višu razinu socijalne osjetljivosti i ljubavi. Takve osobe su uglavnom, imune na depresivne simptome; ako ih i imaju, onda su izrazito u nižem stupnju. Takva raspoloživost utječe dobro na druge, ali i na same sebe.

Molitva vjere može bitno utjecati na kvalitetu života, jer iz duhovnosti i molitve proizlaze učinci koji pridonose pozitivnim psihološkim stanjima kao što su unutarnji mir, vjera, nada, mistično iskustvo i pozitivno vjersko suočavanje sa životnim poteškoćama.

Snaga molitve

Da bismo bolje razumjeli snagu molitve, istraživanje Carsona i Hussa u okviru kojeg su pokušali dokučiti utjecaj molitve na šizofreniju, pokazala su sljedeće na 20 pacijenata:

Svakom od pacijenata dodijelili su jednog asistenta i podijelili ih u dvije grupe. I dok su pacijenti iz jedne grupe, pored standardne terapije, pomoću svojih asistenata, čitali molitve i druge vjerske tekstove, druga grupa koristila je samo konvencionalnu terapiju. Nakon perioda od deset tjedana, u grupi koja je čitala i slušala molitve primijećeno je da pacijenti uspješnije izražavaju svoje emocije, pozitivnije gledaju na promjene u svom životu i manje se žale na tjelesne smetnje. (Eto, zašto je dobro i samo slušanje audio Biblije kao i molitava).

Molitva koju čovjek čini u svoje ime je učinkovita i korisna, tako može biti i za nekog drugoga. U okviru istraživanja provedenog u Kardiološkoj klinici Koroner Opće bolnice u San Franciscu, dr. Byrd testirao je 393 pacijenta pokušavajući shvatiti utjecaj tuđe molitve na zdravlje pacijenata. Ljudi koji su bili izvan bolnice molili su se za pacijente sve dok nisu otpušteni. Istraživanja su pokazala da su pacijenti za koje su molili imali manju razinu začepljenosti krvnih sudova, trebalo im je manje antibiotika, obolijevali su rjeđe od pneumonije (upale pluća) i u manjim su količinama koristili kisik.

(Isto je tako iskustvo i s trudnicama, koje lakše rađaju kada se za njih moli)

Krjepost nade kao zaštita od anksioznosti i straha

U kakvoj god se situaciji vjernik nalazio on na sve treba gledati s pouzdanjem u Boga! Nada je mučno iščekivanje dovršenja naravnog ili nadnaravnog dobra!
Nadati se (vlastitom) dobru je temelj nade.
Krjepost nade nužno uključuje teškoću radi budućeg dobra jer ga iščekujemo.
Obično želje i emocije čovjeka pokreću, dok je nada teška, jer ne spada u emotivna stanja, ali ona jedina rađa autentičnu hrabrost i jakost duha!
- Nada nam pomaže da ne padnemo u dva ekstrema: očaj ili u preuzetnost.
Očaj: ništa se ne može, sve je gotovo.

Preuzetnost: bit će sve dobro zato se neću ništa truditi.
Nada nas stavlja u istinu tj. u realnost. Sv. Toma Akvinski rekao je o nadi:
“Nada daje vjerniku snagu da se suoči s poteškoćama koje su sastavni dio života.“
Nada nas oslobađa bolnog sjećanja na počinjene ali oproštene grijehe.
"U nadi protiv svake nade povjerova Abraham." (Rim 4, 18)
Nada počiva na vjeri i vodi nas prema ljubavi, ne temelji se na našoj riječi, nego na Božjoj riječi.

Predavač je završio riječima Pape Franje:

„Volio bih postaviti vam jedno pitanje: Jesmo li uvjereni da nas Bog ljubi i da je sve ono što nam je obećao spreman ispuniti? Ali, oče, koliko moramo platiti za to? Jedina cijena koju treba platiti je 'otvoriti srce'!

Poslije predavanja uz domjenak liječnici su nastavili razgovor o predavanju.

s. Robertina Medven (GOSPIĆ, IKA)

Članovi Društva kojih je za sada šesnaest, predvođeni predsjednicom dr. Marijom Ilijevski, slavili su blagdan sv. Luke nedjeljnom sv. misom u katedrali Navještenja DBM u Gospiću koju je predvodio duhovnik Društva (tajnik i kancelar biskupije) preč, Mišel Grgurić i održao propovijed tumačeći odlomak Evanđelja (Mk 10, 35-45), 29. nedjelje kroz godinu

Drage sestre i braćo, današnje nam evanđelje opisuje ljudsku težnju koja nije baš u skladu s Isusovim naukom i logikom služenja. Slušali smo kako Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan žele u slavi „sjesti jedan zdesna, a drugi slijeva Isusu“, žele biti ispred drugih, ali bez osobnih zasluga. Ipak, ovdje nas umiruje njihova iskrenost, otvorenost i vjera, ne taje  svoje namjere.

Ne samo ovoj dvojici, nego i ostalim apostolima treba mnogo da bi postigli zrelost u Isusovoj školi ljubavi. Apostoli potječu iz različitih obitelji i životnih situacija i  koriste priliku kako bi došli do moći i ugleda. Krist im je upravo govorio o smrti i uskrsnuću u Jeruzalemu, a oni misle kako osigurati položaje. Što su, zapravo, tražili Zebedejevi sinovi? Njihov čudan zahtjev, samo je još jedan dokaz čovjekovog častohleplja, sebičnosti, guranja na vlast i čast. Krist zna da ga čeka poniženje, križ, strašno krvavo prijestolje, patnja do smrti, a najodaniji apostoli misle na udoban život, na  „mekane stolice“ bez rada. Takvo je često naše srce.

Isus se nije srdio nego ih je poukom poveo dva koraka dalje. Prvi korak je sasvim oprezan i pozoran. Postavio je dva pitanja. Isus nije mogao bolje odgovoriti na njihovu molbu. Oni ne znaju što mole, vide samo veličinu i proslavu ali put do toga ne vide. Staza do Isusa nije lagana. Ona je puna trnja, kamenja, uskih vrata i mnogočega drugoga što putovanje ne čini lagodnim izletom. Sve ovo nalazi se u pitanju: “Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?“ 

“Kad to čuše ostala desetorica, razljutiše se na Jakova i Ivana.” Ne ljute se desetorica na braću što traže prva mjesta, nego zato što i oni žele prva mjesta. I boje se da im ne izmaknu. Dokaz, kako čovjek neizlječivo boluje od zavisti i želje za čašću, kako se bezobzirno gura do prve stolice. A Isus nas neprestano poziva: „Tko hoće biti prvi neka bude poslužitelj svima.“ 

Draga braćo i sestre, Isusova božanska logika drukčija je od čovjekove logike. Mi ljudi nemamo širinu pogleda na život. Život nismo samo mi pojedinci, život uključuje i druge osobe oko nas. Život je služenje u ljubavi. Posluživanjem, a ne častima, sačuvat ćemo svoj kršćanski poziv. Sve to je posve drukčije nego mi mislimo i želimo? Malo ih je koji ne žele “biti najveći” – “biti prvi”. Malo ih je koji žele ono što navješćuje Isus: biti sluga, biti “rob” svima. Još malo dijete bori se osvojiti prvo mjesto u srcu svoje majke ili na njezinu krilu; želi prisvojiti najljepšu igračku ili najveći komad kolača. Takav je čovjek i teško je ne biti takav. To je ucijepljeno u čovjekovu narav, ali kršćanin je osoba koja se dade reformirati i biti slika Božja. Znao je Gospodin da će i u Crkvi njegovoj biti bolesnih želja za guranjem, za vladanjem nad drugima; da će uvijek biti ljudi kojima je prva briga osobna korist, čast i vlast, a ne dobro duša i briga za ljude. Uvijek će ih biti koji rado zapovijedaju, a nerado služe. 

Sestre i braćo, Isus je prvi i savršeni primjer služenja. Na njegovom križu napisano je njegovom krvlju kako se ljudima služi: daje im se sva ljubav, sav život. Onda se od njih može i mora tražiti sve: da služe Bogu i uz najveće žrtve da slušaju njega. Isus nije ni mislio ni rekao da Crkvi i društvu ne trebaju “prvi”; da nije potrebna “vlast” nego veli: „tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Isus želi da uvijek budemo  “prvi”  u ljubavi, nesebičnosti, odricanju, opraštanju; da se ponajprije i uvijek brinemo za dobro svoje braće. Tada će oni koji nisu na vlasti rado prihvatiti svoje poglavare, njihovu vlast. Onaj koji je prvi, treba biti prvi među jednakima i prednjačiti služenjem u ljubavi. Svatko na svoj način i svatko u svojoj ulozi. 

Sestre i braćo, dopustimo da nas zahvati žar Kristovog duha, duha služenja u ljubavi i požrtvovnosti. Ne dopustimo da nas zahvati duh časti, materijalizma i lagodnosti. Bog će nas na kraju dana pitati, koliko smo ljubili i koliko smo „žuljeva“ zaradili služeći svojim bližnjima. Neka nas Duh Božji nadahnjuje svakodnevno u ljubavi prema Bogu i ljudima. Amen.

PREDAVANJE GOSPIĆKO-SENJSKOG BISKUPA MONS. ZDENKA KRIŽIĆA           

 Nakon sv. mise članovi Društva okupili su se u vijećnici Biskupskog ordinarijata gdje ih je pozdravio, čestitao im blagdan sv. Luke, njihovog zaštitnika, i održao predavanje gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić.

Biskup je održao predavanje na temu: Bog i okrutnost u Bibliji

Napomenuo je kako je njemački filozof Immanuel Kant ovaj problem aktualizirao pitanjem: „Kako čovjek može biti siguran da je ono što u Bibliji čita kao Božji govor, uistinu Božja riječ?“ 

Uzmimo npr. Knjigu Postanka 22: „Bog kuša Abrahama“, na način da se Bog prikazuje okrutnim zbog zahtjeva koji su za čovjeka gotovo nemogući. Tu je još puno Božjih prijetnji koje daju dojam kao da je Bog neprijatelj čovjeku. To se nalazi čak i kod proroka koji navještaju narodu Božje poruke.

Tako kod proroka Amosa slušamo: „Gle, ja vas prignječujem o tlo pod vama, k’o što vršalice gnječe klasje.“ (Amos, 2,13).

Prorok Jeremija (5,14): zapisao je prijetnju:  „U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre.“ 

Biskup je naglasio kako Biblija nema namjeru pisati povijest Židovskog naroda, nego davati pouke narodu u različitim situacijama njegova života da bi se sačuvala vjera u Boga koji se objavio i izabrao taj narod i po njega pripremao spasenje svih naroda.

Narod je bio stalno pod utjecajem vjere drugih okolnih naroda koji su bili veći i moćniji i na taj način narodu nametali svoja božanstva. Izraelski narod doživljavao je  često različite nesreće i bilo im je teško razumjeti da ih njihov Bog Jahve nije mogao zaštititi. Često su dolazili do uvjerenja da su bogovi drugih jačih i bogatijih naroda moćniji od Jahve te se priklanjali tim bogovima. Zbog toga su sveti pisci morali uvjeravati narod da i neka zla dolaze od Boga da se spasi Božja svemogućnost u nekim teškim stradanjima. Jednako su tako pripisivali Bogu neke tragedije drugih naroda. Stoga nam neki događaji opisani u Bibliji mogu danas izgledati antipatični i neprihvatljivi.

Biblijski pisac piše prema mentalitetu naroda, kako vidi čovjeka onog vremena i njegove psihologije. Biblija nije povijesna knjiga nego knjiga povijesti spasenja. 

Nakon niza sličnih biblijskih momenata prikazanih da je Bog strog i osvetoljubljiv, biskup Križić zaključio je:

Bog ne kažnjava nego mi sami sebe kažnjavamo ako činimo neka zlodjela. Zlo je ono koje nas kažnjava. Kada Bog naviješta kazne one su uvijek u kondicionalu, tj. ako se čovjek ili narod obrate, kazne nema. Osoba koja uzima drogu ili se bavi kriminalom, njezin život je usmjeren katastrofi. Nije to Božja kazna nego čovjekov izbor. 

Biblija želi poručiti kako i u najtežim stradanjima ne smijemo izgubiti povjerenje u Boga, jer Bog i tada vidi ono što mi ne možemo vidjeti. Ima rješenje za sve situacije. On se uvijek prikazuje kao prijatelj čovjeka sa željom da čovjek bude sretan.

Biskup je interpretirao i protumačio različite biblijske događaje koji izgledaju zastrašujući, ali kada ih se ispravno razumije, onda se lako otkrije da to nije tako. Bog je uvijek ostao istinski prijatelj čovjeka.

 Nakon predavanja slijedila je diskusija i potom zajedničko druženje.

S. Robertina Medven / gospicko-senjska-biskupija.hr