Zagrebački park nosit će ime dr. Ivana Šretera u spomen na herojstvo i humanizam

Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba jednoglasno je podržao prijedlog da se javna površina, park omeđen Ulicom Mije Kišpatića, Gorjanićevom ulicom te Gornjim prečacem nazove imenom dr. Ivana Šretera, liječnika i humaniste, ravnatelja bolnice u Lipiku kojeg je srpski agresor u kolovozu 1991. nasilno odveo i nakon mučenja ubio. Dr. Ivan Šreter bio je član Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva od osnivanja.

Odbor je od Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove zatražio da za Gradsku skupštinu Grada Zagreba pripremi potrebnu dokumentaciju za utvrđivanje prijedloga zaključka o imenovanju Parka Ivana Šretera. Inicijativu za imenovanje javne površine imenom dr. Ivana Šretera podnijela je Hrvatska liječnička komora u proljeće 2018. godine. Dr. Šreter, heroj i mučenik, ravnatelj bolnice u Lipiku i predsjednik Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju nasilno je odveden 18. kolovoza 1991. te prema izjavama rijetkih očevidaca mučen i ubijen. Mrtvim je proglašen 1993., a do danas nije utvrđeno kada je i gdje ubijen niti gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.

Zbog svog požrtvovnog rada na dobrobit svojih sugrađana, uživao je iznimni ugled svih bez obzira na narodnost i vjeru. Zagovarajući suživot bez nasilja i netrpeljivosti postao je opasan u svojoj dobroti čime je postao glavna meta agresora. Dr. Šreter najviši je državni dužnosnik stradao u Domovinskom ratu. hlk

Znate li tko je bio najviše rangirani dužnosnik republike Hrvatske koji je poginuo u Domovinskom ratu? Kao što je poznato to nisu bili predsjednici Republike ili Vlade, nije to bio neki saborski zastupnik, nije niti netko od brojnih gradonačelnika ili načelnika općina. Bio je to dr. Ivan Šreter, ravnatelj lipičke bolnice koji je početkom srpske oružane pobune vršio dužnost Predsjednika kriznog štaba za zapadnu Slavoniju.

Ivan Šreter je rođen 21. 12. 1951. u Pakracu kao prvo od troje djece Josipa i Danice. Od malih je nogu volio biti u crkvi. Bio je među najmlađim ministrantima a osobito je volio ići u blagoslov kuća sa župnikom Pašićem. Kao dječak je maštao da jednoga dana postane liječnik. Nakon srednje fizioterapeutske škole zaputio se u Zagreb na studij medicine nakon kojega se vratio u rodni kraj gdje mu se ispunila mladenačka želja. Zaposlio se kao liječnik opće prakse u lipičkoj bolnici. Radeći na tom radnom mjestu, sredinom osamdesetih je dospio u medije radi slučaja ‘Časnik’. Nekom oficiru JNA je u karton umjesto ‘penzionirani oficir’ napisao ‘umirovljeni časnik’. Kazna za to je bila pedeset dana zatvora ali je kasnije promijenjena u deset koje je Šreter štrajkao glađu. Od brojnih osoba kojima se tada obratio za podršku odgovorio mu je samo kardinal Kuharić koji ga je odgovarao od toga poručivši mu da misli na svoje zdravlje. Nakon izvršenja kazne vraća se na radno mjesto a uskoro postaje i ravnateljem bolnice. Uoči demokratskih promjena učlanjuje se u HDZ a početkom srpske agresije dragovoljno prihvaća biti Predsjednikom kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Bio je član Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva od osnivanja. Njegova nastojanja da mirnim putem dođe do mira sa Srbima koje je nazivao braćom, nisu urodila plodom. Štoviše, četnici su ga 18. 08. 1991. zarobili na barikadama u selu Kukunjevac. Potom je prebačen u jednu kuću u blizini zloglasnog logora Bučje gdje je prema svjedočenju očevica, također sužnja, dr. Vladimira Solara bio neviđeno mučen. Do danas nije poznat dan njegove smrti kao niti mjesto gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.

Priredio prim. dr. Oto Kraml